Дели Штампај Додај Bookmark
Katarina

Katarina

Женско 1905 - 1985  (80 године)Deceased

Број генерација:      СТАНДАРДНО    |    ЗБИЈЕНО    |    Вертикално    |    ТЕКСТ    |    ПО ГЕНЕРАЦИЈАМА    |    Табеле

Генерација: 1

  1. 1.  KatarinaKatarina је рођена за месец/годину 1905; умрла за месец/годину 1985.

    Брак/Брачни друг: ČPRLJAKOVIĆ Branislav. Branislav (син - родитељи ČPRLJAKOVIĆ Nikola и Krstina) је рођен за месец/годину 1895; умро за месец/годину 1966. [Породични лист] [Графикон породице]

    Деца:
    1. 2. ČPRLJAKOVIĆ Aleksandar  График до те тачке је рођен за месец/годину 1926 на локацији Beograd; умро за месец/годину 1944.


Генерација: 2

  1. 2.  ČPRLJAKOVIĆ AleksandarČPRLJAKOVIĆ Aleksandar График до те тачке (1.Katarina1) је рођен за месец/годину 1926 на локацији Beograd; умро за месец/годину 1944.

    Белешке:

    Смрт:
    Aleksandar je mobilisan, verovatno posle Parade pobede koja je bila 27.10.1944. na Banjičkom polju (na mestu današnjeg SC Voždovac), 28.10. je otputovao vozom u Rumu. Verovatno je, kao i puno drugih mobilisanih u Beogradu, priključen Trećoj Ličkoj Brigadi. Mislim da je njegova jedinica bila 21 Srpska Divizija.
    U Rumi su bili 30.10.1944. godine, potom u toku novembra sleduju sledeća mesta: Manđelos, Bingula, Neštin, Ilok. Tu su bili u borbama, što sa ustašama, što sa Nemcima. 22.11.1944. godine vraćeni su na odmor u Susek i Lug .
    7.12.1944. godine je bila ozbiljna borba u selu Nijemci, kada je,verovatno, ranjen.
    Ovaj deo sam saznala iz knjige Dragoljuba Tmušića POGINULI NA SREMSKOM FRONTU, gde se u spisku poginulih Treće Ličke Brigade, pod brojem 27. pominje Čpljanović Aleksandar ( greška u prezimenu, ali sam sasvim sigurna da je on u pitanju, jer nema ni jedno drugo prezime koje počinje na Čp). Koristila sam i podatke iz knjige 21.SRPSKA DIVIZIJA, Isidora Đurkovića.
    On je proveo neko vreme, posle ranjavanja, u kući seljaka iz sela Nijemci, koji su ga negovali, ali je podlegao ranama. Iz te porodice pamtim Ivu (ne znam prezime), koji je imao pet ili šest kćeri. Ivini roditelji su čuvali Aleksandra. Kada je preminuo,sahranjen je u zajedničkoj grobnici u selu Nijemci, koju sada zovu Partizanska ili Srpska grobnica, na lokalnom groblju. Navodno nema drugih oznaka na njoj i ne pišu imena (taj deo ne znam sigurno). Tamo smo porodično išli, dok je Aleksandrova majka bila živa, a dolazile su i njene sestre iz Nemačke.
    Aleksandar nije prebačen u Beograd, nije bilo moguće. Trajale su borbe i nije se moglo izaći iz Beograda nekoliko meseci, početkom 1945. godine, kada je njegov otac došao do sela Nijemci, jedva je prepoznao telo u zajedničkoj grobnici i tu ga je i ostavio. Spomen ploča je na Centralnom groblju.